26.11.2020.
Svoju priču želim podijeliti s drugim ljudima jer oni koji misle da je koronavirus bezazlena viroza, moraju konačno shvatiti da ovo nije igra i da nikad ne znamo kako će nekoga bolest pogoditi. Ovo je moje osobno iskustvo, podijelit ću iskreno sve što mi se događalo, ali neću otkriti svoj identitet jer primjećujem da su ljudi i dalje skloni stigmatiziranju, a ja se ne bih osjećao ugodno da ljudi bježe od mene iako nisam zarazan.
Odmah na početku želim reći kako je ovo ozbiljna bolest s ozbiljnim posljedicama te je kao takvu moramo percipirati vrlo, vrlo ozbiljno.
Radim u Crvenom križu i od početka pozorno pratim sve što se događa. Siječanj, 2020., slušam vijesti na radiju o novoj atipičnoj upali pluća u Wuhanu u Kini… Daleko je to od nas… Veljača, ožujak, 2020., COVID-19 već je u Europi, u Hrvatskoj, sije strah i smrt…
Panika na granicama, mobilizacija, zabrana kretanja, karantena za vozače, lockdown…. Čini se da smo u nekom filmu, a ipak nismo.
Nove mjere u Crvenom križu, rad od kuće, dežurni telefoni, SOS telefon za psihosocijalnu podršku, pomoć osobama u samoizolaciji, dezinfekcijske barijere, maske, viziri, dezinfekcija ruku, distanca, svakodnevno jutarnje mjerenje temperature… Svaki dan…
Kao odgovorna osoba i kao član Stožera Civilne zaštite vrlo odgovorno od samoga početka pridržavam se svih propisanih mjera. Masku nisam skidao do dolaska kući. I unatoč svim poduzetim mjerama, virus je napravio proboj.
Sastanak u Crvenom križu, šest osoba, svi s maskama, prostorija od 60 m2, rekuperacija zraka, sastanak traje 45 minuta…
A onda skidamo maske, dezinficiramo ruke i krećemo s neformalnim druženjem uz razmak i ne duže od 20 minuta... Bio je to trenutak opuštanja i druženja koji nam je svima toliko trebao, ali uz stro pridržavanje mjera.
No, ako se zaraza mora dogoditi, dogodit će se pa i uz pridržavanje svih mjera koje smo prethodno poduzeli. Valjda je to sudbina. Nekoliko osoba se zarazilo aerosolom.
Dan prije pojave prvih simptoma bio sam u kontaktu sa stotinjak osoba, između ostalog i s majkom i njezinom prijateljicom koje su u trećoj životnoj dobi. Tih dana uvijek sam bio u maski N95, držeći distancu i dezinficirajući ruke i sve kontakte uspio sam zaštititi.
Prvi simptomi kod mene nastupaju četvrtog dana, temperatura veća 38,0 stupnjeva, gastro-intestinalne smetnje, gubitak okusa i mirisa, bol u mišićima i pri kretanju, kratak dah, strah…
Temperatura koja traje 12 dana, nesanica, spavanje u polusjedećem položaju, burna buđenja iz sna s hvatanjem zraka i otvaranjem prozora, neizvjesnost razvoja simptoma i događaja… Tih dana pio sam po 16 tableta dnevno (protiv tlaka, vitamini, protiv bolova i temperature, protiv mučnine, probiotik, antibiotik)…
Razgovori s obiteljskom liječnicom, epidemiologom, dolazak hitne... Cijelo vrijeme štitim obitelj boravkom i izolacijom u zasebnoj sobi, toaletu, noseći masku u kući i često dezinficirajući ruke.
Najgori je taj strah koji se uvuče u čovjeka jer ne znaš kako će se razvijati situacija i hoćeš li ti biti onaj koji će dobiti najgori scenarij. Ne pomažu ni bolovi u cijelom tijelu koji te neprestano podsjećaju da imaš koronu.
Strah za obitelj, egzistenciju, budućnost… Gledaš ljude, prirodu, sunce s balkona i raduješ se životu, želiš što prije ozdraviti, želiš da se sve vrati kako je prije bilo, moliš se dragome Bogu i obvezuješ na zavjete…
Nakon popijenog druge ture antibiotika Sumamed konačno ide na bolje, temperatura pada, obuzima te sreća, teku suze radosnice za životom i pobjedom. I naravno, važno je spomenuti da sam zaštitio obitelj, ostali su zdravi, hvala dragom Bogu!
Nakon izostanka simptoma još nekoliko dana kretao sam se uz veliki napor i umor, ali svakim danom bilo je sve bolje.
Napravio sam rendgen pluća i krvne nalaze i bilo je sve u redu.
Povratkom na posao, u svakodnevni život osjećaš se sjajno, sretno i zahvalno.
Iskustvo s ovom bolesti je neizmjerno, velika neizvjesnost u kojem ne znate smjer vaše bolesti i oporavka. Stoga ovu bolest shvatite vrlo ozbiljno i odgovorno, pridržavajte se svih preporučenih mjera pa i više od toga, štitite sebe i druge, štitite naše starije sugrađane, majke, očeve, bake i djedove…
I na kraju budite vrlo pozitivni, ali ostanite covid negativni!
Ispišite stranicu
