02.08.2024.
Nedavno je u znanstvenom i stručnom časopisu Opće bolnice Zadar „Medica Jadertina“ objavljen stručni članak pod nazivom Statut "Ustanove domoljubne zadruge dalmatinske od Gospodja, na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima". Autori članka su Boris Dželalija, Marijana Senkić-Klapan i Tomislav Blažević. Budući da je spomenuti Statut bio temelj za nastanak prve organizacije Crvenog križa u Hrvatskoj, odlučili smo o ovoj zanimljivoj temi porazgovarati s jednim od autora dr. sc. Borisom Dželalijom, professorom emeritusom.
Što vas je potaknulo da istražujete i pišete o Statutu „Ustanove domoljubne zadruge dalmatinske od Gospodja“?
Glavni poticaj pisanja našeg stručnog rada bilo je svečano obilježavanje 145. obljetnice osnutka Hrvatskog Crvenog križa, održano u Zadru 25. listopada 2023. godine. Rad je objavljen u znanstveno-stručnom časopisu „Medica Jadertina“, a uključen je u bibliografsku i citatnu bazu podataka koja indeksira znanstvene i stručne izvore iz cijeloga svijeta. Nama autorima zamisao o pisanju rada javila se na našem prvom sastanku u Znanstvenoj knjižnici Zadar. Na tom sastanku razgovaralo se o izdavanju kataloga izložbe “Baština humanosti u Zadru: 145 godina Hrvatskog Crvenog križa“, u zajedništvu Gradskog društva Crvenog križa Zadar i Znanstvene knjižnice Zadar. Plod našeg sastanka i dogovora bio je pretisak restauriranog izvornog Statuta i ovaj objavljeni stručni rad.
Možete li nam ukratko opisati povijesni kontekst u kojem je osnovana „Domoljubna potporna zadruga Gospojinska u Dalmaciji“?
Nasušna potreba za osnivanjem društva Crvenoga križa u hrvatskim zemljama u sastavu tadašnje države Austro-Ugarske javlja se početkom Hercegovačko-bosanskog ustanka 1875. godine, kada su u više gradova i mjesta formirani odbori čiji su članovi sakupljali novac, odjeću, hranu i ostalo što je bilo potrebno za pomoć bjeguncima. Tako su zadarski rodoljubi (Josip pl. Lantana i drugi) 19. srpnja 1875. godine, prvi u hrvatskim zemljama, osnovali „Odbor za pripomoć bjegunaca“. Snažan poticaj formiranju odbora ili društava dao je poziv (okružnica/zamolba) austrougarske carice i kraljice Elizabete nakon ulaska austrougarskih vojnih trupa u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, upućen svim ženama Carstva da pristupe formiranju „domoljubnih zadruga od gospođa radi pomoći vojacima ranjenim u bojevima po Bosni i Hercegovini".
U nazivu zadruge spominje se "od Gospodja". Možete li nam reći nešto više o ulozi žena u ovoj zadruzi i njihovom doprinosu humanitarnim aktivnostima tog doba?
Uloga žena nije se sastojala samo od humanitarnih aktivnosti za pomoć bjeguncima, odnosno u sakupljanju novca, odjeće, hrane i slično. Kao odgovor na spomenutu okružnicu kraljice Elizabete, žene su imale glavnu ulogu i u osnivanju i vođenju odbora i društava. Tako su 20. rujna 1878. godine spojena dva društva - „Odbor gospođa za pripomoć ranjenih i bolestnih vojnika“, čija je predsjednica bila Agata Rodić, supruga tadašnjega namjesnika Dalmacije Gabrijela Rodića, i „Odbor od gospođa radi pomoći bjegunaca iz Bosne i Hercegovine“, čiji je voditelj bila Ljubica pl. Lantana. Na toj je sjednici formiran i „Promicateljni odbor žena“, na čelu s Ljubicom pl. Lantana, čiji su članovi zamolili barunicu Agatu Rodić da se primi predsjedništva, što je ona i prihvatila. Na prvome zasjedanju skupštine izabrana je za prvu predsjednicu Odbora iz kojega je 12. listopada 1878. formirano i registrirano društvo pod nazivom “Domoljubna pripomoćna zadruga gospodjinska dalmatinska“. Osnivačka sjednica novog društva nazvana „Domoljubna potporna zadruga Gospojinska u Dalmaciji“ održana je 22. listopada 1878., a taj se dan uzima kao dan osnutka društva Crvenoga križa u Zadru.
Što je bio glavni cilj i svrha ove zadruge prema originalnom Statutu?
Glavni cilj utemeljenja i djelovanja Zadruge zapisan je u prvome članku Statuta „Domoljubna potporna zadruga Gospodjinska u Dalmaciji“ i očituje se u ovim riječima: „pomoć i potporu ranjenih i bolesnih vojnika, do prigode potporu nemoćnjaka, i još udovica i sirotica poginulih vojnika“.
Je li i kako ovaj Statut odražavao načela Međunarodnog Crvenog križa?
To posve jasno pokazuje izvorni Statut društva (Društvena pravila, treći članak) „Zadruga osniva svoju djelatnost na odlukama međunarodnog sastanka u Ženevi od listopada 1863. godine, a navlastito međunarodnog ugovora sklopljenog onom prigodom među nekim europskim državama na 22. kolovoza 1864., ugovora komu je pristupila c. i k. vlada na 21. srpnja 1866. godine“. Naime, toga je dana Austrija stupila u članstvo Međunarodne organizacije Crvenoga križa i priznala Ženevsku konvenciju o pravima ranjenika, bolesnika i sanitetskoga osoblja u ratu, što je bilo značajno i za hrvatske krajeve u sklopu Austro-Ugarske Monarhije.
Možete li nam objasniti važnost ovog Statuta u kontekstu povijesti Crvenog križa u Hrvatskoj?
Iako je humanitarna djelatnost odbora osnivanih od 1875. do 1878. godine u svemu bila u skladu s ciljevima Crvenoga križa, u to vrijeme u hrvatskim zemljama nije ostvareno formiranje pravoga društva s imenom Crvenoga križa niti su ta društva u doba svoje djelatnosti tražila međunarodno priznanje ili članstvo u Međunarodnom Crvenom križu. Tadašnji odbori, po svojim zadatcima, radu i organizaciji, opravdano se mogu smatrati društvima i pretečama prvoga pravog društva Crvenoga križa, što nesumnjivo predstavlja „Ustanova domoljubne Zadruge“, osnovana 22. listopada 1878. godine u Zadru, u pokrajini Dalmaciji u sastavu tadašnje Austro-Ugarske. Dakle, tu zadarsku udrugu možemo opravdano smatrati prvim hrvatskim društvom Crvenoga križa na međunarodno prihvaćenim načelima Crvenoga križa.
Ima li ovaj Statut i danas svoju vrijednost ili svrhu, odnosno koliko je važan danas?
Naravno! Izvorni Statut, prihvaćen od Namjesništva Dalmacije 22. studenoga 1878. godine, i danas ima neumanjeno značenje, što se očituje u prikazu rada ovoga društva od samog osnivanja na nepromijenjenim načelima Međunarodnoga Crvenog križa. Stoga je odluka o njegovom ponovnom tiskanju u povodu 145. obljetnice, u potpunosti opravdana i razborita. Vrijedno je da je takav svjedok vremena dostupan široj javnosti.
Crveni križ već dugo je dio vašega života...
Prije pedeset godina, u listopadu 1974. godine, na prvoj godini studija medicine, kao stanar u studentskom domu „Stjepan Radić“, bio sam uključen u ogranak (aktiv) Crvenoga križa. Glavno djelovanje nas članova odnosilo se na rad u ekipama (povjerenstva) za nadzor higijene u studentskim sobama i prostorijama. Završetkom studija medicine, kao mladi liječnik dolazim u Medicinski centar u Zadru, gdje sam odradio svoj čitavi radni staž. Prve dvije godine radio sam u područnim ambulantama i u Službi za hitnu medicinsku pomoć, a nadalje u bolnici, u Odjelu za zarazne bolesti. Godine 1982. uključujem se u rad Gradskog društva Crvenog križa u Zadru.
Što ste sve radili u Crvenom križu? Kakav je bio vaš doprinos?
Hvala Bogu, 42 godine mog rada u ovim društvima brzo su protekle u ljepoti i zadovoljstvu. Više od dvadeset godina bio sam predavač i ispitivač Prve pomoći u gradu i na terenu (zadarski otoci i mjesta u zaobalju). U jednom četverogodišnjem mandatu bio sam predsjednik Županijskog društva Crvenoga križa, u tri mandata predsjednik Gradskog društva Crvenoga križa i u tri mandata potpredsjednik Gradskog društva Crvenoga križa. Još i danas sam član Odbora Gradskog društva Crvenog križa Zadar. Također, ja sam i dobrovoljni davatelj krvi (ukupno ostvarenih 15 darivanja). Dakle, moj staž u Crvenom križu u mjesecu listopadu ove godine doseže punih pedeset godina, što me čini sretnim i ponosnim. Godine 2003. (19. rujna) dobio sam priznanje (Zlatna značka) za 25 godina dobrovoljnog rada i doprinosa u ostvarivanju humanitarne zadaće Crvenog križa. I na kraju, rado se sjećam dugogodišnjih, danas pokojnih, članova i djelatnika Crvenog križa u Zadru, Branka Zubovića i Slavice Kilijan, kojima sam beskrajno zahvalan u poticaju mog ostvarenog doprinosa u radu Crvenog križa.
Ispišite stranicu
