Ove godine Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca slavi 150. obljetnicu postojanja. Dana 8. svibnja obilježava se Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u znak počasti osnivaču Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Henryju Dunantu.
Henry Dunant rođen je 8. svibnja 1828. godine u Ženevi. Po završenom studiju posvetio se bankarskom pozivu. U lipnju 1859. godine, Dana 8. svibnja obilježava se Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. zbog financijskih poteškoća koje su ugrozile poslove koje je obavljao u Alžiru, namjeravao se za pomoć obratiti francuskom caru Napoleonu III. Tako ga je put nanio na bojno polje kod Solferina gdje je car sudjelovao u bitci francusko-sardinijskog saveza i austrijske vojske. Dunanta je šokirao prizor koji je kod Solferina zatekao 24. lipnja 1859. godine. Svjedočio je patnjama, agoniji i smrti tisuća vojnika. Nakon bitke na bojnom je polju ostalo 40.000 ranjenih i poginulih. Sanitetske službe nisu imale dovoljno ljudi i materijalnih sredstava za pomoć svima.
Dunant je zaboravio na svoje brige i uz pomoć mještana obližnjeg gradića Castiglione delle Stiviere organizirao pomoć ranjenicima u crkvama i kućama, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadali. Potaknuo je humanost u ljudima ponavljajući kako su svi ljudi braća (tal. „Tutti fratelli“).
Svoje doživljaje Dunant je opisao u knjizi pod nazivom "Sjećanje na Solferino", objavljenoj 1862. godine. U njoj ističe potrebu osnivanja nacionalnih društava koja bi u vrijeme mira obrazovala dragovoljce kao pomoć vojnim sanitetskim službama u ratu, zaštitu ranjenika bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju, te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulirao rad sanitetskog osoblja i društava za pružanje pomoći kao i poštivanje njihove neutralnosti.
Knjiga je uzburkala čitavu Europu, osobito vodeće političare koji su osjetili potrebu za promjenom postojeće situacije. U promicanju ciljeva knjige Dunantu su pomogla četiri građanina Ženeve – Gustave Moynier, predsjednik Ženevskog društva javne socijalne skrbi, general Guillaume-Henri Dufour, dr. Louis Appia i dr. Theodore Maunoir (Odbor petorice) s kojima je 1863. godine osnovao Međunarodni odbor za pomoć ranjenicima (1876. preimenovan u Međunarodni odbor Crvenog križa – MOCK). Na diplomatskoj konferenciji koju je sazvala švicarska vlada u Ženevi je 1864. godine usvojena Konvencija za poboljšanje položaja ranjenika u oružanim snagama u ratu na kopnu.
Narednih godina Dunant se u cijelosti posvetio stvaranju organizacije Crvenog križa. Zapustivši posao, na kraju je bankrotirao i potpuno osiromašio te pao u zaborav. Međutim, njegova ideja se razvijala i postala prihvaćena u cijelome svijetu. Godine 1887. Dunant se bolestan i bez ikakvih sredstava za život povukao u dom u Heidenu, gdje ga je pronašao mladi novinar Georg Bamberger i 1895. godine napisao priču o njegovom životu. Dunant je po drugi put u svom životu postao cijenjen i slavljen u cijelome svijetu.
Godine 1901. norveški parlament mu je dodijelio prvu Nobelovu nagradu za mir, koju je podijelio s Frédéricom Passyem (iz Francuske mirotvorne udruge). Dunant se nije vratio bogatstvu i raskoši što mu je omogućavala Nobelova nagrada i mnoge druge ponude koje su mu slala humanitarna društva i pojedinci. Nije zadržao novac za sebe, već ga je poklonio Crvenom križu i drugim humanitarnim organizacijama za pomoć sirotinji. Ostao je u staračkom domu u Heidenu gdje je 1910. godine umro.
Od 1948. godine 8. svibnja, u počast Henryju Dunantu, obilježava se kao Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.
