.jpg?preset=novostUnutra)
Mati Antunoviću je 71 godina. Živi sam otkako mu je 2015. godine supruga umrla nakon duge i teške bolesti. Sa suprugom je proveo 35 godina u braku, a unatoč vlastitom invaliditetu brinuo se o njoj punih 11 godina prije nego je preminula.
„Nije mi bilo teško služiti je, a kada mi je umrla na rukama postao sam svjestan svoje samoće“, prisjeća se s tugom u glasu Mato.
Korisnik je novčane naknade centra za socijalnu skrb i mjesečno prima 1300 kuna.
Od svoje treće godine ima status osobe s invaliditetom te je radno nesposoban.
.jpg)
Prije rata živio je sa suprugom u Bosankom Šamcu, a svoju obitelj prehranjivao je ručnom izradom košara.
Imao je svoju zemlju koju je obrađivao te je tako preživljavao.
„Onda je došao rat, moja žena i ja preselili smo se kod rođaka u Slavoniju te tamo živjeli u maloj kući, nas jedanaestero“, kazao je Mato.
Zbog teških životnih uvjeta bio je prisiljen naći sebi i supruzi novi dom te su se preselili u Donje Kukuruzare. Tamo živi već 20 godina kao podstanar.
„Nakon što platim režije, stanarinu, drva za ogrjev, meni ne ostane ni za pošteni ručak“, govori.
.jpg)
Kako bi ostvario minimalne uvjete za normalan život potreban mu je novi pod, obnavljanje žbuke, nova stolarija i ulazna vrata, jer tijekom zime njegova peć stara 15 godina ne može ugrijati sobicu u kojoj živi.
Iako je kuća u kojoj živi u trošnom stanju, s razbijanim prozorima i dotrajalom stolarijom, napominje kako su mu drva za ogrjev ipak najpotrebnija. Zbog otežanog kretanja rijetko napušta svoja četiri zida, a vrijeme provodi uz televiziju.
Na pitanje kako preživljava samoću u hladne zimske dane Mato govori: „Nisam sam, imam vas i dragog Boga koji me čuva. Dok je dobrih ljudi, da se durati“.
Mato Antunović jedna je od 140 osoba za koje prikupljamo sredstva u sklopu akcije Uz nas niste sami – Za dostojanstven život.
