21.05.2018.
Hrvatski Crveni križ je na samom početku sustava azila u Republici Hrvatskoj prepoznao potrebu podrške i skrbi za ranjivu skupinu djece bez pratnje. U suradnji s Ministarstvom socijalne politike i mladih, Ministarstvom unutarnjih poslova i Visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), stručni suradnici HCK preuzeli su važnu ulogu u skrbi djece bez pratnje posredstvom instituta posebnog skrbništva, kao i svakodnevnu skrb i brigu o njima uz program psihosocijalne podrške u prihvatilištima za tražitelje azila.
Stručni suradnici Hrvatskog Crvenog križa dosad su imenovani posebnim skrbnicima u više od tristo slučajeva.
Od 2004. u Hrvatskoj je bilo oko 800 djece bez pratnje. Samo na razdoblje od izbjegličke i migrantske krize 2015. otpada približno polovica od te brojke.
Najčešće su posrijedi bila razdvajanja s članovima obitelji uslijed različitih situacija tijekom izbjegličke krize: problemi s prelascima granica, nastojanje da što brže dođu na željena odredišta, a nekim se roditeljima ostavljanje djece same na putu činilo kao bolja varijanta od možebitnog povratka u ratnom zahvaćene domovine.
Djelatnik Hrvatskog Crvenog križa koji iza sebe ima troznamenkastu brojku slučajeva u kojima je bio posebni skrbnik djeci bez pratnje je Branko Orišković, stručni suradnik u Službi za zaštitu migranata.
Branko je bio posebni skrbnik za čak 170 djece bez pratnje, a svoje iskustvo opisuje sljedećim riječima: „Tijekom svoga rada uvijek se stavljam „u cipele“ djece bez pratnje koja su sama, izgubljena i na kugli zemaljskoj nemaju nikoga osim mene koji sam im poseban skrbnik. Razmišljam o situaciji da sam ja to dijete koje je odvojeno od roditelja na jedan sat, jedan dan, jednu godinu, da sam u stranoj zemlji u kojoj nemam prijatelja, ne poznajem kulturu, jezik niti običaje, u kojoj sam posve sam“.
„Nakon osvještavanja takve situacije vrlo je „lako“ raditi s djecom bez pratnje“, zaključio je Orišković.
Mnogo se puta našao u dirljivim situacijama, kada nakon mjeseci neizvjesnosti, dijete napokon susretne izgubljenu obitelj.
Posebno mu je zato draga priča o djevojčici Maryam.
Dvanaestogodišnja Maryam iz Iraka je početkom izbjegličke i migrantske krize, tijekom putovanja, izgubila svaki kontakt sa svojom obitelji.
Uspješnom suradnjom posebnog skrbnika HCK, Službe traženja HCK ,MUP-a , MDOMSP i UNHCR-a nakon dva mjeseca Maryam je spojena sa svojom obitelji u Njemačkoj.
„Maryam je bila vrlo uzbuđena i sretna tijekom cijelog putovanja. Napokon je osvijestila i dočekala da će uskoro vidjeti svoga tatu i brata. No isto tako, bila je uzbuđena i zbog činjenice da će se prvi puta voziti u avionu“, prisjeća se Orišković.
Zajednički susret na aerodromu je bio vrlo emotivan.
„U trenutku kada je Maryam ugledala svoga tatu počela je vrištati od sreće, odmah mu je otrčala u zagrljaj i oboje su plakali. Njen susret s ocem i bratom izgledao je kao predivan film sa sretnim krajem. Maryamin otac se okrenuo prema meni, prvo mi je pružio ruku i zagrlio me pa rekao – hvala vam što ste mi spasili obitelj“, prisjeća se Branko.
U tom se trenutku osjećao kao superjunak: „Osjećao sam se iznimno zahvalno što sam imao priliku pomoći jednoj obitelji, što sam imao priliku upoznati Maryam.“
Kako bi priče poput Maryamine bile još češće, Hrvatski Crveni križ nastavlja s aktivnostima na području podrške i skrbi za ranjivu skupinu djece bez pratnje.
Ispišite stranicu
