U organizaciji Crvenog križa otoka Hvara i Udruge za palijativnu skrb Split nastavljena su predavanja na temu žalovanja. Ovoga puta to je bilo u Jelsi, u njihovoj novouređenoj knjižnici i čitaonici. Vrlo slikovito i životno o tome je govorila psihoterapeutkinja Dina Linda Veronika.
Koliko bi proces žalovanja uopće trebao trajati? Kako pomoći osobi koja ga prolazi? Na ova i druga pitanja povezana uz fenomen gubitka, na predavanju je odgovarala psihoterapeutkinja Linda.
„Žalimo za onim koga više nema na način kako smo se povezali s tom osobom, a povezali smo se onako kako smo to napravili prvi puta s roditeljima u najranijem djetinjstvu. To rano povezivanje zapravo određuje sve naše kasnije odnose. U sretnim okolnostima beba inducira u svojoj majci osjećaje i dobra mama reagira utjehom, pomoći, ljubavlju. Nju pripremaju hormoni tijekom 9 mjeseci trudnoće za ovu situaciju, no kada se nađe u stanju te visoke osjetljivosti koja joj pomaže da prepoznaje potrebe djeteta, majka je zapravo vrlo ranjiva i nalazi se u fazi visokog rizika. Tada na scenu stupaju očevi, koji bi za majku trebali raditi ono što ona radi za njihovo dijete. Ako se situacija odvija na ovakav način, onda beba stječe bazičnu sigurnost, koja joj pomaže da kasnije u životu gradi bliske odnose s drugim ljudima. Ta će osoba i drukčije žalovati od one osobe koja je razvila strah od bliskosti“ – pojasnila je gospođa Veronika, koja je potom detaljno opisala moguće reakcije u normalnom procesu žaljenja.
Predavanje je bilo osrednje posjećene, nedovoljno za ovako zanimljivu i potresnu temu koju svi na neki način proživljavamo a često se s njom ne znamo nositi. Prisutni su bili oduševljeni predavanjem što se vidjelo iz ponuđenih i ispunjenih anketa na kraju predavanja. Domaćinima, knjižničarki Maji, gospođi Josipi iz restorana Napoleon (gdje su predavaći bili ugošćeni) zahvalila se ravnateljica Crvenog križa Maja Budrović.
