„Iako smo i sami stradali, ostavili smo srce na terenu pomažući ljudima“

„Tog 29. prosinca 2020. u 12 sati i 19 minuta bila sam s kolegicama i kolegama iz Crvenog križa na sastanku koji se održavao u prostoru Crvenog križa Petrinja, u centru grada. Dogovarali smo plan djelovanja s obzirom na to da je dan prije, 28.12., to područje pogodio prvi potres i već je bilo ljudi kojima je trebala pomoć. Odjednom se začula jaka tutnjava, kao grmljavina, sve se treslo i prostor se ispunio prašinom. Nismo baš bili do kraja svjesni što se događa. Dio nas koji je bio bliže vratima krenuo je van, a ostale kolege su se sakrile pod stol. Uspjeli smo doći do haustora, ali su padale cigle. Kolegica Marina iz Hrvatskog Crvenog križa, zamjenica izvršnog predsjednika, pala je preko tih cigli i, kasnije ćemo doznati, slomila oba gležnja“, prisjeća se stravičnog dana potresa Alberta Cestarić, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Glina.



„Kad se konačno kao malo smirilo, izašli smo svi van, ali ništa nismo vidjeli od prašine i ruševina. Samo se čuo jauk i plač ljudi koji su se zatekli na trgu. Jedna žena jako je zapomagala i kolegica Matea iz Hrvatskog Crvenog križa otrčala je do nje i počela je otkopavati djevojčicu pod ruševinama, a nas je zvala da joj dođemo pomoći. Pružila joj je i prvu pomoć, a nas je uputila da razgrćemo cigle kako bi hitna pomoć mogla proći. Ta scena svega što se događalo na petrinjskom trgu izgledala je kao iz noćne more i nikada to neću zaboraviti“, emotivno priča Cestarić i dodaje: „Iako smo i mi stradali, ostavili smo srce na terenu pomažući ljudima!“

No, bez obzira na ogroman šok i činjenicu da su i sami stradali, djelatnici i volonteri Crvenoga križa odmah su krenuli u akciju. Ravnatelji gradskih društava Crvenoga križa Sisak, Glina i Hrvatska Kostajnica koji su bili prisutni na kobnom sastanku, odmah su se vratili u svoje gradove u kojima su također stradali ljudi i trebalo je pružiti pomoć. Ekipa Crvenoga križa koja je ostala u Petrinji pomagala je u pružanju prve pomoći ljudima, raščišćavanju ruševina, evakuaciji korisnika iz petrinjskog doma za stare i nemoćne... Iz Zagreba su odmah krenuli timovi Crvenoga križa sa šatorima, vodom, dekama, hranom, zaštitnom opremom, baterijama, grijalicama i u vrlo kratko vremenu uspostavljen je punkt Crvenoga križa u centru grada, pored zgrade Petrinjka. Do kraja večeri gotovo iz svih dijelova Hrvatske prema Banovini su krenuli interventni timovi Crvenoga križa.



„Iste večeri počeli su se pripremati i kuhani obroci za stradale ljude i pomagače. Pripremali su ih ugostitelji koji su u Petrinju stigli u rekordnom roku. Nama se javio gospodin Marin Medak ispred udruge ugostitelja i ponudio pomoć, a mi smo im rekli da mogu doći kao naši volonteri i pripremili smo mjesto za njih, odmah pored našeg punkta u centru grada. I došli su i kuhali su i napravili su lavovski posao na čemu im svi trebamo biti zahvalni“, podsjeća Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa.

Svega nekoliko sati nakon potresa na petrinjskom sportskom centru Pigik uspostavljen je operativni centar svih službi koje su djelovale na terenu, uključujući i Hrvatski Crveni križ. „Odmah smo postavili skladište jer je trebalo brzo zaprimiti donacije koje su stizale sa svih strana. Naravno, odmah smo složili i naš mobilni ured te Alaska šator kako bi ljudi mogli raditi i dobro organizirati posao. Postavili smo i šator za objedovanje operativnih snaga na terenu te još jedan manji s toplim napicima za sve koji su djelovali tamo. To je sve jako brzo išlo, u svega nekoliko sati ozbiljno se krenulo s operacijom“, podsjeća Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa.

Dodaje i kako je operacija od prvoga trenutka bila iznimno zahtjevna: „Naši interventni timovi koji su dolazili iz svih dijelova Hrvatske, odmah su krenuli obilaziti teren i pomagati ljudima. Međutim, područje je bilo veliko i neki ljudi živjeli su na nedostupnim i udaljenim lokacijama. Trebao nam je koji dan da sve pohvatamo, ali kad smo upoznali teren, uspostavljen je redovan sustav pružanja pomoći koji funkcionira i danas.“



Veliko srce hrvatskih građana
U proteklih godinu dana stanovništvu stradalom u potresu pomagalo je više od 5000 volontera Crvenoga križa i više od 1600 zaposlenika Hrvatskog Crvenog križa i društava Crvenoga križa. „Prvih dana nakon potresa odaziv volontera bio je ogroman. Ljudi su stalno dolazili, željeli su pomoći. Kratko bi ih uputili u zadaće i određena pravila, i radili su neprestano! Cijele obitelji su dolazile i volontirale. Značajan obol operaciji dali su i zaposlenici kojima ništa nije bilo teško. Ponosan sam na sve te ljude“, ističe Markt dodavši kako priznanje treba odati i svim društvima Crvenoga križa koja su neprestano imala otvorena svoja vrata za sve one kojima je trebala pomoć, kao i za one koji su željeli pomoći.

Ponosna je i Alberta Cestarić koja je operaciju vodila na glinskom području: „U tom jadu pojavilo se zajedništvo. Nama su uredi uništeni u potresu, ali nas je vlasnik Drvnog centra odmah pustio u svoj prostor i pomagao nam. Dolazili su nam ljudi volontirati, u autima su spavali. Dolazili su poznati i nepoznati, iz Hrvatske i iz inozemstva, svi su željeli konkretno pomoći.“

Hrvatska je još jednom pokazala veliko srce i to ne samo u volontiranju nego i u doniranju. Rijeke donacija slijevale su se prema Petrinji, Glini, Sisku i cijelom području Banovine. „Mislim da se svi sjećaju zakrčenih cesta, kamiona punih pomoći. Svi su željeli nešto dati stradalima i divno je vidjeti takvu dobrotu. Međutim, logistički je to jako zahtjevno i iako smo mi dali upute što donirati, ljudi su sve slali. Neke donacije nismo mogli primiti i znamo da je to kod nekih izazvalo nezadovoljstvo, ali postoje pravila koja kao uređena i najveća humanitarna organizacija u Republici Hrvatskoj moramo poštovati, prvenstveno zbog brige za korisnike“, pojašnjava Markt napominjući kako je u godinu dana stradalom stanovništvu, među ostalim, podijeljeno 1.247 tona hrane, 734.598 litara vode i 313 tona higijene.



Zbog velikih količina donacija zagrebački Crveni križ otvorio je veliko skladište na Zagrebačkom velesajmu koje je postalo skladište iznimno bitno za provođenje operacije. U to su skladište dolazile ogromne količine humanitarne pomoći koja se potom sortirala i raspodjeljivala na područje Sisačko-Moslavačke županije, u skladu s potrebama na terenu.

„Mi smo u ovih godinu dana na stradalom području skrbili za više od sto tisuća ljudi. Podsjetit ću da su prva dva mjeseca pomoć dobivali svi koji su zatražili, neovisno o tomu jesu li im u potresu stradali domovi ili ne. S vremenom, a i manjim priljevom donacija, uveli smo određene kriterije i danas pomoć prima više od 30.000 stradalih ljudi“, pojašnjava Markt.

Jednokratna novčana pomoć za stradale
Stizala je i financijska podrška građana i tvrtki.  Hrvatski Crveni križ svega nekoliko sati nakon potresa otvorio je Apel za stanovništvo Hrvatske pogođeno potresom. Sredstva su se prikupljala putem žiro računa, donatorskog telefona i kripto valuta. „Odaziv je bio velik, a bio bi i veći da se na društvenim mrežama nisu pojavile dezinformacije pojedinaca koji su iz samo njima znanih razloga, plasirali lažne vijesti i unijeli pomutnju u ionako tešku situaciju. Da nije bilo toga, mogli smo stradalim ljudima isplatiti veću novčanu pomoć. Ipak, možemo biti zadovoljni. Isplatili smo ljudima ukupno 50.987.900,00 kuna i to samačkim kućanstvima 9.562.200,00 kuna i višečlanima 41.425.700,00. Pomoć je, dakle, dobilo 32.428 kućanstava“, napominje Markt.



Prikupljena novčana sredstva, kaže, nije bilo tako jednostavno podijeliti: „Strahoviti pritisak je bio na nama da se taj novac što prije podijeli. I mi smo isto to željeli jer nam je bilo jasno da ljudi trebaju pomoć. Međutim, kako u okolnostima kada još uvijek nisu svima podijeljene naljepnice jer procjena na terenu još traje i kada tlo neprestano podrhtava i mijenja situaciju, odrediti tko će dobiti novčanu pomoć, a tko ne? Kao i uvijek, donijeli smo odluku koja nije jednostavna i krenuli smo s podjelom zahtjeva za isplatu novčane pomoći. Zbog navedenih okolnosti stavili smo vrlo blage kriterije jer nismo stradale željeli opterećivati papirologijom i pretjeranim dokazivanjem. Tri tjedna zaposlenici Hrvatskog Crvenog križa i društava s područja Sisačko-moslavačke županije danonoćno su radili na podjeli i prikupljanju zahtjeva samo da se ta novčana pomoć što prije i koliko god je moguće pravednije raspodjeli. Ušli smo u svaku kuću, podijelili smo 47.000 praznih zahtjeva ljudima.“

Jednokratna novčana pomoć koju je Hrvatski Crveni križ podijelio stradalim građanima nikada nije bila namijenjena za obnovu domova. „Unatoč mišljenjima nekih ljudi, obnova kuća nije naš posao niti se time bavimo. Novac koji smo prikupili i podijelili stradalima bio je jednokratna novčana pomoć da si ljudi mogu kupiti ono što im treba, a nisu dobili u sklopu humanitarne pomoći. Mi nismo ti čiji je posao bio pronalaziti kontejnere ili druge smještaje, ali smo pomogli u opremanju tih kontejnera“, naglašava Markt.

Vrijednost psihosocijalne podrške
Dok su oči javnosti bile uprte u stradale ljude i pomoć koja im je distribuirana, tiho i nenametljivo u pozadini se postojano odvijala još jedna iznimno važna aktivnost – psihosocijalna podrška. „Timovi Crvenoga križa za psihosocijalnu podršku na teren su izašli odmah nakon potresa. Prvo se krenulo raditi s ljudima u evakuacijskim centrima, a odmah zatim i sa svima ostalima. Baš kao i prvih dana, i danas obilazimo teren. Radimo s ljudima u kontejnerskim naseljima, ali i onima koji su ostali kod svojih domova. Razgovaramo s njima, pomažemo im u nošenju sa stresom i osmišljavamo brojne radionice i druge sadržaje kako bismo im olakšali situaciju“, navodi Marija Juzbašić, psihologinja iz Hrvatskog Crvenog križa.



Razorni potres ostavio je posljedice na mentalno zdravlje i starih i mladih. „Ljudi se boje i zabrinuti su za svoju budućnost. Svaki novi potres otežava povratak u uobičajenu svakodnevicu. Sve su to zapravo normalne reakcije na stresne događaje, ali važno je ljudima pomoći da se na zdrav način nose sa svime što im se događa. Zato smo mi tu“, pojašnjava Juzbašić.

Koliko god je važno ljudima ispuniti osnovne životne potrebe poput hrane i vode, kaže Juzbašić, jednako je važno pružiti im i osjećaj sigurnosti te spoznaju da nisu sami: „Ljudima je jako važno čuti toplu riječ i doživjeti razumijevanje sugovornika. Naši timovi kad idu po terenu često ljudima ponesu i pakete s hranom ili higijenom, ali ljudi manje pozornosti posvete paketima, a više našim stručnjacima jer žele sjesti i porazgovarati. Svi mi volimo kada nas netko sluša i uvažava i kada možemo otvoreno reći što nam je na duši.“

Timovi za psihosocijalnu podršku na potresom pogođenom području obavili su službeno 17.804 razgovora. „Taj broj je sigurno i veći, ali nekada niste u situacije bilježiti podatke, jednostavno se posvetite čovjeku. S nekima od njih razgovarali smo jednom i to je bilo dovoljno, a s nekim smo razgovarali više puta jer im je trebalo više podrške. Mnogima će trebati još puno razgovora i spremni smo pomoći tim ljudima koliko god bude trebalo“, ističe Juzbašić.

No, psihosocijalna podrška nisu samo razgovori. Ta aktivnost, kaže Juzbašić, obuhvaća i radionice, igraonice, školice te brojne druge sadržaje: „Dobrom mentalnom zdravlju pridonosi i smislena i sadržajna svakodnevica. U kontejnerskim naseljima zajednički smo sadili cvijeće i stvorili smo viseće vrtove. Ljudi su odlično reagirali na to. Za djecu smo, primjerice, organizirali ljetno i zimsko kino. Odaziv djece i roditelja je bio iznad svih očekivanja. Ljudi žele sudjelovati, znaju što im pomaže, a mi strukturiramo te aktivnosti i olakšavamo oporavak.“

Evidencija evakuiranih osoba
Pune ruke posla prvih dana nakon potresa imala je i Služba traženja Hrvatskog Crvenog križa. „Pomagali smo obiteljima stradalima u potresu koje su se razdvojile, ponovno stupiti u kontakt ili pronaći njihove najmilije ako nisu znali gdje se nalaze. Vijest o tome da su njihovi najmiliji dobro i na sigurnom donosile su im veliko olakšanje, a kontakt s obitelji pomogao im je da se lakše nose s kriznom situacijom“, ističe voditeljica Službe traženja Vesna Krivošić.
 
Kao posljedica katastrofalnog potresa, velik broj osoba bio je prisiljen napustiti svoje domove i skloniti se na sigurno, bilo da su otišli u organizirane centre ili se smjestili kod rodbine, prijatelja, susjeda čiji domovi nisu oštećeni potresom ili su otišli u druge dijelove Republike Hrvatske.
 
„Mi smo omogućili kontakt za 656 razdvojenih članova obitelji, a riješili smo 86 zahtjeva za traženje. Evidentirali smo 3629 evakuiranih osoba. Ponekad je do podatka bilo vrlo jednostavno doći i to pretragom evidencija osoba koje su se javile društvima Crvenog križa, a ponekad je bilo potrebno osobe ili informacije potražiti na terenu, na adresama gdje su živjeli“, pojašnjava Krivošić.
 
Crveni križ pružao je pomoć i stradalim ljudima koja su utočište pronašla u nekim drugim dijelovima Hrvatske i to putem mreže 131 društva Crvenoga križa.


 
Čišćenje bunara za nastavak normalnog života
 
Na potresom pogođenom području veliki problem je i čista voda, osobito u ruralnim dijelovima gdje ljudi ovise o bunarima. Timovi Crvenoga križa za asanaciju bunara s radom su započeli već u ožujku. „Proveli smo i dodatnu edukaciju ljudi jer su potrebe na području Sisačko-Moslavačke županije iznimno velike. Ljudima su ti bunari glavni izvor vode u kućanstvima“, ističe Matea Brižić, voditeljica HCK Službe za djelovanje u kriznim situacijama.
 
Dosad je očišćeno 829 bunara, a posao ne ide jednostavno. „Problem je što tlo svako malo podrhtava i dodatno onečišćuju vodu u bunarima, ali i što su se dogodili veliki poremećaji ispod površine zemlje koji su, nažalost, neke bunare i trajno onečistili.
 
Osim toga, nije sigurno da se ljudi spuštaju u bunar ako nije mirno. Zbog svega toga nekada bunare moramo čistiti i po više puta“, pojašnjava Brižić.
 
Da su potrebe doista velike pokazuje i podatak o više od tisuću zahtjeva za čišćenje bunara. „I mi bismo voljeli da proces čišćenja ide brže, ali to je jednostavno nemoguće jer je riječ o zahtjevnom poslu, a ovisimo i o vremenskim uvjetima. Idemo tempom kojim možemo, dajemo sve od sebe. Asanacija bunara je i skup i opasan posao i s naše strane i dalje mogu obećati aktivan rad“, kaže Brižić.
 
Normalizaciju situacije na području Sisačko-Moslavačke županije priželjkuju svi, ali nije realno očekivati da će se to brzo dogoditi. „Mi od početka govorimo kako će ova operacija potrajati. Ovaj kraj imao je poteškoća i prije, a situacija se potresom samo pogoršala. Naše su procjene da će stanovništvo pomoć trebati minimalno dvije godine“, napominje Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa.
 
Dodaje i kako je Hrvatski Crveni križ za to spreman: „Mi se sada nalazimo u jednoj uhodanoj fazi u kojoj stvari funkcioniraju uhodanim tijekom, bez ometanja i imaju kontinuitet što je za ljude važno. Prisutni smo stalno na terenu, razgovaramo s ljudima i prema njihovim potrebama kreiramo nove projekte.“


 
Nije naodmet napomenuti i kako je upravo zahvaljujući Crvenom križu na području Sisačko-Moslavačke županije zaposleno 50 ljudi. „Zaposlili smo ih putem projekata i javnih radova. Voljeli bismo kada bismo i mi i svi drugi mogli zaposliti i puno više ljudi jer to bi onda bila prava, konkretna i dugotrajna pomoć koja može pridonijeti oporavku stradaloga područja. Ne znamo što će se sve događati, ali ono što pouzdano znamo je to da Crveni križ uz stradale ljude ostaje do kraja“, poručuje na kraju Markt.
 
Koordinacija humanitaraca  
U želji da pomoć što učinkovitije dođe do stradalih ljudi te da se maksimalno iskoriste svi kapaciteti, Hrvatski Crveni križ svega tjedan dana nakon potresa pokrenuo je Koordinaciju humanitarnih udruga i organizacija, vjerskih zajednica i organiziranih građanskih grupa koje su pružale pomoć stanovništvu stradalom u potresu. Koordinacija je na početku djelovala u dvije skupine – jedna za psihosocijalnu podršku, a druga za humanitarnu pomoć i logističku podršku. „Željeli smo da pomoć organizirano i sustavno dolazi do svih kojima je potrebna, a da se pritom ne dupla posao svih nas koji pomažemo na terenu“, navodi Markt. Koordinacija humanitaraca aktivna je i danas te se i dalje usklađeno pruža pomoć stradalim ljudima.



Nisu zaboravljeni ni kućni ljubimci
Briga o ljudima uvijek je u središtu pozornosti Crvenoga križa, ali nisu zaboravljene ni životinje. Pomažući stradalim ljudima na terenu, timovi Crvenoga križa nailazili su i na uplašene i gladne kućne ljubice. Čim je uočena ta potreba, zaprimljene su donacije hrane pa je tako podijeljeno 2.400 paketa hrane za kućne ljubimce.