Iako se posljednjih tjedana o njoj malo govori, ebola je, nažalost, još uvijek prisutna. Prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Center for Disease Control and Prevention) od 1. veljače 2015. godine ukupno je oboljelo 22.495 osoba, od čega je 8.981 osoba umrla. Trenutačna opasnost od zaraze i dalje postoji u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je 20. listopada 2014. godine da je Nigerija zemlja u kojoj više nema prijenosa virusa ebole, budući je proteklo 42 dana otkako je posljednja osoba oboljela.
Ebola je rijetka, teška i često smrtonosna zarazna bolest uzrokovana virusom ebole. Ime virusa, koji je otkriven 1974. godine, dolazi od rječice Ebola u Demokratskoj Republici (DR) Kongo. Epidemija ebole širih razmjera započela je u ožujku 2014. godine izbijanjem u Gvineji, nakon čega se bolest proširila u druge zemlje zapadne Afrike: Liberiju, Nigeriju i Sijera Leone.
Izvor zaraze i prijenos bolesti
Prirodni rezervoar virusa ebole su divlje životinje (majmuni, šišmiši) pa se bolest prenosi s oboljele ili uginule životinje na čovjeka izmetom, mokraćevinom, slinom i sl. S čovjeka na čovjeka virus ebole prenosi se izravnim kontaktom s krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama (u što je uključen i nezaštićeni spolni odnos), za što je potreban bliski kontakt s oboljelom ili umrlom osobom (njegovanje i liječenje bolesnika, sudjelovanje u pripremi ukopa umrlih osoba i sl.).
Ebola spada u skupinu virusnih hemoragijskih groznica (hemoragija, grčki – izlazak krvi iz krvnih žila) pri čemu dolazi do značajnog gubitka krvi na različitim dijelovima tijela (koža, nos, uho, probavni trakt i dr.). Rizik od zaraze virusom ebole je mali, čak i ako netko živi ili putuje zaraženim područjima, osim ako je takva osoba bila u izravnom kontaktu s tjelesnim tekućinama oboljelih ili umrlih osoba, odnosno oboljelih ili uginulih životinja. Virus ebole ne prenosi se socijalnim kontaktom (poput virusa gripe) na javnim mjestima, kupanjem u bazenu, niti putem namirnica (osim mesom zaraženih životinja). Komarci ne prenose virus ebole.
Zaražena osoba u vrijeme inkubacije nije zarazna za okolinu jer se virus počinje izlučivati tek kad se pojave prvi znakovi bolesti (povišena tjelesna temperatura, glavobolja, grlobolja, groznica i dr.), koji započinju iznenada od 2 do 21 dan nakon izlaganja virusu. Kasniji znakovi bolesti su: povraćanje, proljev, osip uz moguća obilna vanjska i unutarnja krvarenja drugih organa. Ebola se dokazuje izolacijom virusa iz krvi i drugim metodama. Liječenje je simptomatsko (nadoknada tekućine, transfuzija krvi, mirovanje), a specifičnog lijeka i cjepiva nema.
Preporuke za prevenciju i suzbijanje ebole
Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca potiče nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca na suradnju sa zdravstvenim institucijama i uključivanje u izradu Nacionalnog plana za zaštitu od ebole kako bi se spriječilo širenje zaraze. Prateći epidemiju ebole u zemljama zapadne Afrike uz pomoć gotovo šest tisuća volontera koji nastoje u zajednici preventivnim akcijama suzbiti širenje bolesti, Međunarodna federacija donosi globalne preporuke za javnost, kao i za zemlje koje nisu zahvaćene epidemijom, čime se želi povećati razina zaštite od širenja bolesti primjenom sljedećih mjera:
- edukacija o eboli i mjerama osobne zaštite (održavanje higijene i korištenje zaštitne opreme);
- izolacija i liječenje oboljelih u bolnicama;
- skraćivanje vremena u pronalaženju i praćenju svih osoba koje su bile u kontaktu s oboljelima;
- primjena sigurnosnih mjera zaštite (čišćenje i dezinfekcija kuća, dostojanstven i siguran ukop preminulih osoba);
- psihološka podrška (smanjivanje straha i diskriminacije oboljelih osoba, osobito humanitarnih i zdravstvenih radnika);
- socijalna mobilizacija i komunikacija (brza razmjena informacija i obavješćivanje javnosti).
Na globalnom planu traži se razvoj mjera šireg političkog, sigurnosnog i ekonomskog značaja za pomoć epidemijom ebole zahvaćenih zemalja zapadne Afrike. U Hrvatskoj se na graničnim prijelazima provode mjere osobne zaštite i zdravstveni nadzor putnika koji su doputovali iz zemalja zahvaćenih epidemijom ebole, sa svrhom pravodobnog otkrivanja mogućeg nastanka bolesti. Zdravstveni nadzor provodi se u trajanju od 21 dan (tri tjedna) od dana kad je osoba napustila državu u kojoj vlada epidemija ebole. U Hrvatskoj se također provodi i zdravstveni nadzor nad osobama koje su ilegalno zatečene u zemlji.
