Služba spašavanja života na vodi Hrvatskog Crvenog križa ove godine obilježava 20. godinu svojega postojanja. Tijekom proteklih 20 godina za spasioce je osposobljeno više od 2000 osoba. Jedan od njih je i Dragan Kamenović koji radi kao spasilac na plaži Veli Žal u Malom Lošinju od 2006. godine. Kako je tamo proveo djetinjstvo i naučio plivati, ne pretjeruje kada kaže da poznaje svaki kamen, vjetrove i morske struje po cijeloj obali Sunčane uvale.
Kada pušu jugo ili jugozapadnjak običava prepustiti područje nadzora kolegi i otputiti se na nenadzirano područje gdje su se često u prošlosti događale nesreće i gdje je bilo utopljenika kada je odrastao.
„Iako sam u taj dio mora možda ne bih ušao, kada vidim i čujem čovjeka koji doziva upomoć, da i ne radim to što radim, odvažio bih se bez razmišljanja. Onaj osjećaj kada skočite u to divlje more i dođete do osobe koja treba pomoć, kad joj pružite ruku i ona se uhvati, to je neopisivo.”
Kada govori o svome poslu, premda u njemu uživa, ističe kako on sa sobom nosi brojne izazove.
„Prvi je veliki izazov polaganje zahtjevnog tečaja koji, među ostalim, uključuje testiranje plivačkih sposobnosti i savladavanje tehnika spašavanja. U samome poslu spasioca valja izdržati cijelo ljeto na plaži od 9 do 18 sati, održavati fizičku spremu jer se ona provjerava svake dvije godine na testiranju za obnovu licence i svakodnevno se sporazumijevati s ljudima iz raznih krajeva svijeta. Također, iznimno je važno uspijevati ostati miran i kad je najveća panika“, govori Dragan.
Pri spomenu stresa prisjeća se situacije kada je iz mora trebao spasiti dvije žrtve.
„Jedan dan puhalo je jako jugo, bili su veliki valovi i jake struje. Oko 11 sati primio sam poziv iz obližnjeg restorana uz obavijest da je netko zaglavio u moru. Potrčao sam do plaže Borik i vidio dvije osobe u vodi te čuo povike 'Help'. Majka i devetogodišnje dijete nisu mogli van zbog valova i struje. Skočio sam u vodu kako bih spriječio njihovo iscrpljivanje jer sam znao da moramo plivati zajedno i bez njihove pomoći ne mogu ih izbaviti. Pridržao sam ih da uzmu zraka i rekao kada ćemo početi plivati. Spašavanju su pomogli i kolega spasilac te još jedan gost.”
Dragan spominje kako je takvih priča mnogo i da, srećom, nije imao slučajeva utapanja. „Bilo je i traženja djece, čak i roditelja, saniranja ozljeda, ali nikad smrtnih slučajeva iako su se fatalne nesreće događale gotovo svake godine prije nego li su spasioci počeli raditi na plažama Sunčane uvale,” ističe Dragan.
Za svoj posao Dragan je primio priznanje Turističke zajednice za najboljeg spasioca na plažama i bazenima 2014. godine.
Premda sa sobom nosi veliku odgovornost, posao spasioca ne bi mijenjao. „Susrećete mnogo ljudi, provodite vrijeme na svježem zraku u prirodi uz more. Kupaće su vam uniforma“, nabraja nam prednosti svoga posla.
Za kraj, mladim spasiocima poručuje kako je važno biti oprezan jer su oni odgovorni za sigurnost posjetitelja i korisnika bazena i plaži: „Ne smije im biti teško reagirati na vrijeme i verbalno upozoravati i sprječavati probleme prije nego nastupe jer je upravo ljudski faktor krivac za većinu nesreća”.
