Od 1992. godine 10. listopada obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja kako bi se senzibilizirala javnost na rastuću problematiku mentalnih poremećaja i bolesti, ali i potaknula ulaganja u zaštitu mentalnog zdravlja. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji mentalno zdravlje definira se kao osjećaj blagostanja u kojem svaka osoba realizira vlastite potencijale, može se nositi sa svakodnevnim stresnim situacijama, biti produktivna te doprinositi zajednici u kojoj živi. Pozitivna dimenzija mentalnog zdravlja naglašena je u općoj definiciji zdravlja po kojoj je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći. Ovogodišnja tema Svjetskog dana mentalnog zdravlja je ''Psihološka prva pomoć''.
U zadnjem desetljeću svjedoci smo sve većeg broja prirodnih katastrofa, ratova, terorističkih napada koji ostavljaju značajne posljedice na mentalno zdravlje pogođenih osoba i cijelu zajednicu. Karakteristika velikih nesreća i katastrofa je da prijete sigurnosti pojedinaca kao i sigurnosti čitave zajednice. Uobičajeno funkcioniranje je otežano ili nemoguće, a dotadašnji mehanizmi suočavanja s problemima nisu efikasni što kod pojedinaca izaziva osjećaj bespomoćnosti i beznađa. Psihološka prva pomoć važan je dio odgovora na krizni događaj čija je svrha ublažiti stresne reakcije te prevenirati nastanak težih i dugotrajnijih štetnih posljedica za dobrobit i ponašanje osoba koje su bile izložene kriznom događaju. Pruža se neposredno nakon kriznog događaja, u prvim satima, danima i tjednima. Ciljevi psihološke prve pomoći su graditi kapacitete osoba izloženih kriznom događaju pomažući im da identificiraju neposredne potrebe, ali i vlastite snage i sposobnosti koje im mogu pomoći u zadovoljavanju tih potreba te vratiti osobama osjećaj sigurnosti, kontrole nad vlastitim životom, nade, efikasnosti i povezanosti s cijelom zajednicom. Podrazumijeva različite oblike pomoći i podrške koji se pružaju pogođenom stanovništvu kao što su pružanje praktične pomoći na suosjećajan način što uključuje osiguravanje smještaja, prehrane, higijene, dostupnosti zdravstvenih usluga, zatim pružanje pravovremenih i točnih informacija, povezivanje sa članovima obitelji, identificiranje osoba kojima je potrebna stručna pomoć, smirivanje stresnih reakcija, pružanje emocionalne i socijalne podrške te povezivanje s drugim organizacijama i institucijama koje pružaju relevantne usluge. Psihološku prvu pomoć ne moraju nužno pružati stručnjaci iz područja mentalnog zdravlja već i svi drugi pomagači koji su prošli specifičnu edukaciju iz navedenog područja.
Psihološka prva pomoć sastavni je dio šireg pojma psihosocijalnih intervencija koji obuhvaća sve aktivnosti koje pomažu u normalizaciji društvenog, obiteljskog i individualnog psihosocijalnog funkcioniranja u zajednici pogođenoj kriznim događajem. Hrvatski Crveni križ ima posebno educirane timove za psihosocijalnu podršku koji su sudjelovali u odgovoru na katastrofalne poplave 2014. godine u Slavoniji te tijekom izbjegličke krize. Osim toga, svi članovi interventnih timova HCK prolazit će osnovnu obuku iz prve psihološke pomoći kako bi sva podrška i pomoć pogođenom stanovništvu nakon kriznih događaja bila pružena na adekvatan način.
