I ove su godine u Solferinu mladi iz cijelog svijeta, okupljeni pod jednom zastavom i idejom Pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, zapalili baklje kao zalog za još snažniju i svjetliju budućnost humanog načina djelovanja i rada kakav predstavlja rad Pokreta u svijetu. Paljenje baklji i hodanje u povorci cestom dugom 10 kilometara od Solferina do mjesta Castiglione delle Stiviere održava se svake godine krajem lipnja u znak sjećanja na humanost koju su pokazali ljudi nakon bitke kod Solferina 1859. godine, gdje se zapravo i rodila ideja o nastanku Crvenog križa. I ove je godine održan kamp koji prethodi bakljadi između Castiglionea i Solferina, iako je broj posjetitelja bio vidno manji nego prethodnih godina. Uz organizaciju bakljade, kamp je svake godine posvećen mjestu i ljudima kojima je u tom trenutku pomoć najpotrebnija. Tako je prošli puta bio posvećen Haitiju, dok je ove godine ovaj tradicionalni međunarodni skup bio posvećen Siriji.
Iako je ove godine kamp realiziran s manje sredstava nego inače, kvaliteta nije izostala. Članovi Talijanskog Crvenog križa rasporedili su sredstva i vrlo kvalitetno organizirali volontere, koji uostalom i čine ovaj kamp. Kamp je organiziran s velikim brojem osoblja koji su podijeljeni i grupirani prema zaduženjima, a predstavnici njihovih grupa svakog su jutra imali koordinacijske sastanke kako bi što lakše međusobno funkcionirali jer se u mnogim radnjama zadaci isprepliću.
Upravo kao član osoblja pet sam dana proveo u Green staffu koji je za razliku od ostalih grupa bio u potpunosti međunarodni, a činili su ga volonteri iz Austrije, Bugarske, Hrvatske, Italije, Njemačke, Rumunjske i Walesa. S obzirom na to da je ovogodišnje sudjelovanje za mene bilo treće po redu, moram reći kako je bila čast raditi u timu koji je vrlo profesionalan i uhodan u svojem dijelu posla. Naše obaveze su se odnosile na održavanje čistoće unutar kampa te organiziranje i zbrinjavanje pribora nakon objeda. Nekolicina nas sudjelovala je i u radu prijemnog ureda za vrijeme pripreme smještaja te prijema gostiju. Tako sam i sam imao čast dočekati jedini autobus iz Hrvatske s volonterima Crvenog križ iz Istre te im pomoći prilikom prijave, prihvata baklji i podjele paketa hrane pripremljenih za bakljadu.
Iako kao član osoblja nisam bio dužan ići na bakljadu ipak je nisam propustio te sam po treći puta imao priliku doživjeti jedinstveni ugođaj koji čine na tisuće volontera te sjaj baklji koji simbolizira uzajamnu pomoć i solidarnost i odaje počast pokazanoj humanosti i nesebičnoj pomoći koju su stanovnici okolnih mjesta pružili ranjenima i umirućima nakon strašnih posljedica bitke kod Solferina. Upoznavanje, druženje i razmjena iskustava o radu Crvenog križa sasvim su dostatna motivacija da se i sljedećih godina pridružim organizaciji ovog događaja te potaknem i ostale volontere Hrvatskog Crvenog križa da se pridruže.
Zahvalio bih se Gradskom društvu Crvenog križa Osijek na pruženoj mogućnosti sudjelovanja te Hrvatskom Crvenom križu na ukazanom povjerenju i potpori. Zahvalio bih se i prijateljima iz Gradskog društva Crvenog križa Varese na ugodnom druženju i što sam, zahvaljujući njima, imao priliku vidjeti sjedište Crvenog križa Lombardije u Milanu te obići vozni park i zgradu Crvenog križa u Vareseu. Kroz sva stečena iskustva, ne samo ove, već i prošlih godina, uspjeli smo dodatno učvrstiti prijateljstvo koje ne završava kampom. Tako se uz redoviti kontakt organiziraju posjeti jednih drugima te se redovito prepričavaju šaljivi i emotivni trenuci koje smo proveli skupa. Oni pravi, „crvenokrižaški“. Ipak, svi smo mi braća, kako bi rekao sam Henry Dunant.
Goran Đapić
