16.03.2018.
Nakon urušavanja kuća u Hrvatskoj Kostajnici, timovi za psihosocijalnu podršku Crvenoga križa svakodnevno pružaju pomoć osobama koje su izgubile svoje domove i ostalim stanovnicima koji su u strahu za vlastite kuće.
Usred kriznih događaja poput ovoga neugodne se emocije intenziviraju i pravovremena podrška je nužna.
Suočeni s teškim situacijama ljudi bivaju preplavljeni osjećajima straha, tuge i neizvjesnosti.
Danijela Stiplošek iz tima za psihosocijalnu podršku ovih je dana na terenu u Hrvatskoj Kostajnici gdje radi s osobama koje su pretrpjele značajne gubitke i njihovim susjedima.
„Jedno od prvih pitanja koja postavljamo ljudima je kako spavaju. Ako pate od nesanice to je već indikacija da trebaju dodatnu vrstu podrške. Trenutačno ljudi jako loše spavaju i zaista nam je u interesu da se to promijeni jer dugotrajna nesanica može dovesti do ozbiljnih posljedica“, istaknula je Stiplošek.
Psihosocijalna podrška obuhvaća rad na normalizaciji stresnih reakcija, emocionalni, ali i praktični.
„Prije svega ljudi se imaju potrebu ventilirati, s nekim razgovarati i ispričati sve što im se dogodilo. Fokus stavljamo i na praktičnu pomoć. Nedostaje li im lijekova, nabavljamo ih. Nedostaje li im odjeće, hrane, vode i bilo kojih drugih svakodnevnih sitnica do kojih ne mogu doći, nastojimo im to osigurati jer svaki dodatni stres u takvim situacijama dodatno naglašava već pojačani pritisak“, rekla je Stiplošek.
S ljudima se radi i psihoedukacija u smislu upoznavanja s reakcijama koje mogu uslijediti nakon kriznog događaja kako bi osvijestili da su one normalne i da se nauče nositi s tim stresom.
„Primjerice, jedan je korisnik rekao da se u stresnim situacijama počinje tresti. Jedna od stvari koje pomaže je puhalica za balone. Tijekom rada s njim rekli smo mu da pokuša ispuhati najveći balon koji može. Da bi to učinio morao je puhati jako sporo i na taj način smirio tijelo. To je inače tehnika koja se najčešće prakticira s djecom, ali efikasna je i kod odraslih“, kazala je Stiplošek.
Većina ljudi još je u šoku.
„Nekima su stradale životinje. Rekli su da im je ovo iskustvo gore nego iskustvo rata, jer su nakon rata mogli ponovno izgraditi kuće, a sada su izgubljeni i ne znaju što im je činiti i gdje će ići. Većinom su posrijedi stariji ljudi čija djeca žive na drugim adresama i kojima pomisao na novi početak nije lagana. Najveća je poteškoća neizvjesnost jer ne znaju što će s njima biti“, zaključila je Stiplošek.
Timovi za psihosocijalnu podršku ostat će u Hrvatskoj Kostajnici sve dok za to bude bilo potrebe.
Ispišite stranicu