Prije točno tri mjeseca u Hrvatskoj je započela izbjeglička kriza, a u tom razdoblju Hrvatski Crveni križ uspješno je riješio 924 slučaja razdvojenih obitelji. Među njima našao se i slučaj jedanaestogodišnjeg dječaka iz Sirije koji je bio posebno osjetljiv jer je riječ o maloljetnoj osobi. Ipak, priča je u konačnici dobila sretan kraj.
Sve je započelo 20. rujna ove godine kada se dječak zatekao potpuno sam na granici između Republike Srbije i Republike Hrvatske, bez zakonskih zastupnika, srodnika ili drugih odraslih osoba koje brinu o njemu. Odmah je reagirao Centar za socijalnu skrb Vukovar i 11-godišnjaku je dodijeljena posebna skrbnica te je smješten u Vinkovce u kojima je boravio do 14. listopada. Nakon toga, u pratnji posebnog skrbnika i policijskog službenika prevezen je u Zagreb. Tada je dobio i novoga posebnog skrbnika - Branka Oriškovića, djelatnika Hrvatskog Crvenog križa.
Uz pomoć prevoditelja za arapski jezik i psihologa, Branko je doznao da dječak ima ujaka koji se nalazi u u Regensburgu te da ima i njegov broj mobitela. Odmah je kontaktirao dječakova ujaka te mu objasnio gdje se dijete nalazi te što se sve poduzima kako bi se što prije obitelj mogla spojiti. Također, zamolio je ujaka da pokuša smiriti nećaka te da mu objasni kako će sve biti u redu i da će uskoro opet biti zajedno sa svojom obitelji.
„Bilo je teško gledati jedanaestogodišnjeg dječaka koji se bojao. Sam je u stranoj zemlji, ne zna jezik, ne poznaje ljude… Nastojali smo napraviti sve što smo mogli kako bi mu boravak u Hrvatskoj bio što manje stresan“, priča Branko.
No, prije samoga spajanja bilo je potrebno riješiti brojna tehnička pitanja koja zahtijevaju vrijeme pa je dječaku osiguran prevoditelj uz pomoću kojega je lakše funkcionirao i komunicirao s ostalim ljudima. Napori MUP-a i Hrvatskog Crvenog križa urodili su plodom i Njemačka se u konačnici pozitivno očitovala u pogledu spajanja dječaka s ujakom. Zajedno sa svojim skrbnikom Brankom, 11-godišnjak je krenuo na put u Njemačku 20. studenog, a njegovu uzbuđenju nije bilo kraja – dijelom zato što se radovao susretu s ujakom, a dijelom zato jer se prvi puta u životu vozio avionom.
„Zapravo je na trenutke bio uzbuđen, a na trenutke sretan. Budući da mu je to bio prvi let avionom rekao sam mu da me slobodno uhvati za ruku ako se boji. I uhvatio me za ruku čim smo poletjeli i držao me tijekom cijeloga leta. To ga je smirivalo. Dok smo letjeli, stalno me ispitivao kad ćemo stići u Njemačku i je li to sada Njemačka… Bilo je i straha i smijeha“, prisjeća se Branko.
Odmah nakon slijetanja na njemačko tlo, Branka i dječaka njemačka policija prevezla je do terminala gdje ih je čekao ujak. „Susret dječaka i ujaka bio je iznimno emotivan – grlili su se i plakali od sreće. I mi svi ostali koji smo to gledali bili smo na rubu suza. Kad to vidite, onda shvatite da se isplati sav uloženi trud. Osjetite koliko je zaista divno pomagati drugim ljudima“, kaže Branko.
Naglašava kako je pozitivan ishod rezultat dobre suradnje svih sudionika ovakvog složenog procesa - Ministarstva socijalne politike i mladih, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog Crvenog križa te Visokog povjerenika Ujedinjenih Naroda za izbjeglice.
