U Lipiku otvorena izložba "Put humanosti"

Današnji cjelodnevni program u Lipiku kojim je započelo obilježavanje Svjetskoga dana Crvenoga križa i Crvenoga polumjeseca i Tjedna Crvenoga križa u Republici Hrvatskoj, završen je otvorenjem izložbe Put humanosti. Izložbu je otvorila Marina Pinjagić Telak, zamjenica izvršnog predsjednika Hrvatskog Crvenog križa i ideajna začetnica, organizatorica i kreatorica izložbe, dok je okupljene goste pozdravio domaćin Vinko Kasana, gradonačelnik Lipika.



Nezaboravnu uvertiru u izložbu okupljenima je pružio mladi Joel Manavski, polaznik 4. razreda Osnovne glazbene škole Pakrac. On je na klaviru izveo skladbu „Pjesma bez riječi“ ugledne skladateljice Dore Pejačević koja je bila i volonterka Crvenoga križa.



Svojom nazočnošću otvorenje izložbe uveličali su Marija Pletikosa, državna tajnica i Anica Ježić, načelnica Sektora u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Dragan Jelić, ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje, prim. mr. Maja Grba-Bujević, dr. med., ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, Ferdinand Troha, zamjenik županice Požeško-slavonske županije te Snježana Ivčić iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti / Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.


 
Izložba je posvećena medicinskoj sestri Štefaniji Papailiopulos koja je svojim predanim, požrtvovnim, profesionalnim i iznimno empatičnim radom, ostavila dubok trag u hrvatskom sestrinstvu i zdravstvu općenito, posebice u ruralnim zajednicama diljem Hrvatske.


 
Štefanija je rođena u Lipiku 1886. godine u obitelji Bretwieser. Od ranog djetinjstva pokazivala je interes za pomaganjem drugima, odrastajući uz oca liječnika te četiri sestre i brata. Udala se za Konstantina Papailiopulosa te 1910. godine dobila sina Ivana.


 
Već se na samom početku Prvog svjetskog rata sestra Štefanija prijavila kao dobrovoljna bolničarka u bolnicu Crvenog križa u Lipiku, a za požrtvovan rad odlikovana je 1916. godine Srebrnom počasnom medaljom Crvenog križa. Želja da radi kao bolničarka i u miru ispunila joj se 1923. godine kad je primljena u tadašnju Školu za sestre pomoćnice na Mlinarskoj cesti u Zagrebu. Nakon diplome 1925. godine dobila je Rockefellerovu stipendiju kojom joj je omogućeno stručno usavršavanje u Kanadi. Ovo iskustvo obogatilo joj je znanje i otvorilo nove perspektive za njezinu profesionalnu budućnost.


 
Nakon povratka sa stručnog usavršavanja 1926. godine povjereno joj je da u okviru socijalno-medicinskog rada organizira higijensko-domaćinske tečajeve. Prvi tečaj održan je u prosincu 1926. godine u Mraclinu, nedaleko Velike Gorice. Uvidjevši loše socijalne uvjete života, slabo obrazovanje stanovništva, kao i znanje o higijeni, u Mraclinu je osnovana prva zdravstvena stanica za održavanje takvih tečajeva.



 Tečajevi su bili usmjereni na mlade osobe, a odnosili su se na održavanje njege dojenčadi i male djece, pravilnu pripremu hrane i načine kuhanja, kao i održavanje čistoće kuhinjskog i pribora za jelo. Sami tečajevi bili su prilagođeni pojedinim običajima i prilikama na selu. Sestra Štefanija održala je čak 732 zimska tečaja tijekom petnaest godina, a kroz ove iznimno važne edukativne aktivnosti utemeljila je osnove zdravog života u ruralnim područjima te je obučila 5.873 žena. Aktivnosti su se održavale u okviru seljačkih sveučilišta i higijensko-domaćinskih tečajeva na području gotovo cijele Hrvatske tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća i nakon Drugog svjetskog rata.


 
Prenoseći svoj nevjerojatni entuzijazam i na druge medicinske sestre, sestra Štefanija uskoro je imala osposobljenu cijelu ekipu sestara koje su zajedno s njom podizale zdravstvenu svijest stanovništva. Tečajevi su održavani zimi, dok je u ljetnim mjesecima sestra Štefanija vodila ženske tečajeve na Seljačkom sveučilištu pri Higijenskom zavodu u Zagrebu.



Hvalevrijedan rad sestre Štefanije nije prošao nezapaženo te joj je 1933. godine Međunarodni odbor Crvenog križa dodijelio prestižnu medalju "Florence Nightingale", za volonterski rad u Crvenom križu tijekom Prvog svjetskog rata, iznimni rad i predanost zdravstvenom prosvjećivanju i dobrobiti ruralnih zajednica.


 
Štefanija Papailiopulos preminula je 1958. godine u Zagrebu. Njezino nasljeđe nesebične službe humanosti i dan danas živi kroz profesiju medicinskih sestara koje je nadahnula da nastave njezin plemeniti rad. Duh i entuzijazam za poboljšanjem zdravstvene svijesti ruralnih zajednica baština su ove iznimne žene, te nepresušna inspiracija za buduće generacije.


 
Ova izložba posvećena je sestri Štefaniji Papailiopulos, istinskoj junakinji humanosti, ljudskosti, čovječnosti, ali ponajviše junakinji zdravstva i sestrinstva koja je ostavila trajan trag i neprocjenjiv doprinos boljem životu ljudi u ruralnim područjima Hrvatske.


 
Izložbu u Lipiku svi zainteresirani mogu pogledati do 27. svibnja ove godine.