Predvečerje petka 14. studenog nije naslućivalo da će netko zakucati na vrata kućice u Čretu 117, Krapinske Toplice. Mala kućica skrivala je pogled na suze i osmijehe, na sreću i tugu, na sve ono što čini mozaik života, a nanizalo se je u 95 godina života Vilmice Kranjčec. 95 godina dugog a opet tako kratkog života.
Nevjerica, čuđenje, ganutost i sreća, sve se je to izmjenjivalo na licu Vilmice Kranjčec kada je otvorila svoja vrata!!! Ugledavši tri gošće iz Gradskog društva Crvenog križa Zabok, a među njima i „svoju“ Snježanu, gerontodomaćicu koja joj pomaže u svakodnevnim poslovima protekle dvije godine, sa tortom u rukama, Vilmica nije mogla sakriti suze. Polako se vrativši u kuhinjicu, uz zvukove koji su dolazili sa radia i veseli ples Tintilinića iz starinskog „šporheta“ , Vilmica nam je ispričala tek neke isječke iz svojeg života. U priči su ju prekidali tek telefonski pozivi čestitara i naša propitkivanja.
Poželjevši joj na odlasku barem 100 godina života, zanimljivo druženje puno emocija završilo je Vilmičinim pitanjem: „Onda, Snježana, vidimo se u utorak?“ „Da, baka“ - odgovorila je Snježana zagrlivši na odlasku baku Vilmicu.
