#PRIČA12: Tek im je 20, a već znaju što zaista znači biti čovjek!

Dok nogometna euforija polako jenjava i život se vraća u normalnu, mnogi tek sada zapravo prebiru po osobnim dojmovima i spremaju u sjećanje najdraže trenutke. Upravo to posljednjih dana čine i dvije mlade djevojke kojima Hrvatska nije dom i ovdje su tek nekoliko tjedana, ali su ipak zdušno navijale za našu reprezentaciju. Zamijećene su još za vrijeme trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva, a na dan veličanstvenog dočeka Vatrenih u Zagrebu malo tko ih nije uočio. Unatoč stotinama tisuća ljudi na zagrebačkim ulicama, mnogima su u oko upale dvije djevojke s maramama na glavi i ramenima i u nadaleko poznatim „kockastim“  hrvatskim dresovima!

„Svi su nas htjeli fotografirati, a izašle smo i u novinama“, kroz smijeh kaže 21-godišnja Marwa, a njezina 20-godišnja prijateljica Latife spremno dodaje: „Otpočetka smo navijale za hrvatsku reprezentaciju i srčano smo pratile sve utakmice, a doček nikako nismo htjele propustiti!“

Iako su tek zakoračile u dvadesete godine života, Marwa i Latife iza sebe imaju već zanimljivu životnu priču. Latifini roditelji podrijetlom su iz Maroka, a Marwini iz Alžira. Obje djevojke rođene su u Italiji, a sve donedavno tamo su i živjele.

„Sad smo u Francuskoj, tamo studiramo jezike pa ćemo se zadržati još koju godinu, ali ne planiramo tamo živjeti“, pojašnjavaju obje u glas. Francuska im se sviđa, a Francuzi su, kažu, dobri domaćini. Unatoč tome u finalnoj utakmici navijale su za Hrvatsku. „Naravno da smo navijale za Hrvate! Mi jako volimo Mandžukića. Navijačice smo Juventusa i pratimo njegove utakmice. Oduševljene smo hrvatskim nogometašima“, ističe Marwa.

Latife i Marwa u Hrvatsku su došle volontirati za Hrvatski Crveni križ. „Prijavile smo se na AIESEC-ov projekt i odabrale volontirati u Crvenom križu, točnije, zanimao nas je rad s djecom migrantima i tako smo završile u zagrebačkom Porinu. Bilo je puno projekata, ali smo odabrale baš Crveni križ jer je moj tata volontirao prije za njih i kad sam mu rekla da razmišljam o projektima, odmah mi je rekao da se pridružim Crvenom križu i da ću tamo imati prilike napraviti puno dobroga. I bio je u pravu“, otkriva Latife.

Djevojke svakodnevno s djecom u Prihvatilištu Porin provode puno vremena: „Igramo se s njima, a kroz igru se najbolje može provoditi i psihosocijalna podrška. Pomažemo im u učenju i prevođenju, a brzom zbližavanju je pridonijelo to što obje odlično govorimo arapski. Obožavamo ovu djecu, a kako nam se čini, i oni jako vole nas.“

U Hrvatskoj su već šest tjedana i oduševljene su našom zemljom: „Hrvatska je prekrasna, ima puno prirodnih ljepota. Uspjele smo vidjeti Plitvička jezera, Dubrovnik, Split i Zagreb. Gdje god smo došle bile smo sjajno prihvaćene, ljudi su ovdje divni, prilazili su nam, razgovarali smo, čak smo stekle i prijatelje“, navodi Marwa.

Latife dodaje kako su posebno oduševljene djelatnicima Hrvatskog Crvenog križa: „To je fenomenalna ekipa! Od prvih trenutaka prihvatili su nas kao svoje, kao jedne od njih. Svih ovih tjedana ravnopravno smo provodili aktivnosti i zaista smo se osjećale korisno. Oni su stvarno tu za druge ljude! Puno smo naučili i od Crvenog križa, ali i od ljudi koji su spletom nesretnih životnih okolnosti završili u izbjeglištvu. Mislim da je najvrjednije što smo naučile da većina ljudi, uključujući i nas dvije, ima puno u životu, ali to ne vidi i ne zna cijeniti. Zato je ovo iskustvo za nas neprocjenjivo!“

Osim redovitih aktivnosti u radu s tražiteljima azila, Latife i Marwa angažirale su se i na još jednom području, ali same to nisu htjele spomenuti. „Djevojke su skromne i ne žele se hvaliti, ali ja vam želim reći kako su na svojim društvenim mrežama pozvale prijatelje i poznanike iz cijeloga svijeta da doniraju sredstva za djecu u Porinu. Skupile su više od 1000 eura u vrlo kratkom roku i za taj su novac kupile dječje potrepštine poput kadica, kahlica, krema, vlažnih maramica i svega onoga što su one smatrale da je potrebno. Kad su to podijelile obiteljima, dječjoj sreći nije bilo kraja, a i mi smo vi bili ganuti što još postoje ljudi koji zaista znaju suosjećati s drugima, ali ne samo riječima nego i djelima“, otkriva Ljubomir, dugogodišnji djelatnik Hrvatskog Crvenog križa koji iza sebe ima bogato iskustvo u radu s tražiteljima azila. 

Latife i Marwa za koji dan napuštaju Hrvatsku i tužne su zbog toga: „Naš angažman ovdje uskoro završava. Prebrzo je proletjelo ovo vrijeme i žao nam je što odlazimo… Ali tješi nas to što se u Hrvatsku sigurno vraćamo! Volimo Hrvatsku!“